Kalendar
| < | veljača, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dim sum, lose some
Opis bloga
Moj život i svijet oko mene pretočen u slike i slova...
Linkovi
Fakultet političkih znanosti
Youtube.com
Net.hr
Video news portal
Blog.hr
Blog servis
Facebook.com
Društvena mreža
Forum.hr
Brojač posjeta
Credits
U KOJEM TRENUTKU JE NEVJERA POSTALA TAKO NORMALNA???
O nevjeri je napisano toliko članaka da ne znam što da kažem, a da se ne ponavljam.
Nema veze, jer ja ću o nevjeri pisati čisto iz subjektivnog stajališta, pokušat ću vam dočarati
kako jedno mlado i neiskusno biće poput mene vidi nevjeru i njene posljedice.
Nevjera postoji od davnina. Otkad su ljudi počeli
stupati u veze, znači, ako ćemo od Biblije poć, vjerojatno bi i Adam i Eva varali jedno drugo
da su imali s kim :)
Dobro, šalu na stranu. Ona je postojala, postoji i postojat će dok god je ljudi i dok god stupamo
u međusobne odnose kakvi god oni bili. Razlika je u tome što su prije ljudi bili mnogo zatvoreniji,
više je bilo tabu tema kao što su sex, ljubavnici, nevjera, sve je to bilo prešućivano i pravili
su se kao da to i ne postoji. Svi su čisti, vjerni, sex služi isključivo za rađanje djece i slično. Naravno
da to nije bilo ni približno tako. Ljudi su bili razvratni, varali su jedni druge, bludničili, bilo
je pedofila i seksualnih manijaka baš kao i danas. Manje se pričalo o tome, manje smo znali, ali to ne znači
da se sve to nije odvijalo i u najbližoj okolici onih koji su to negirali. Bili smo u jednu ruku
zaslijepljeni jer nam informacije nisu bile dostupne, bili smo zaglupljivani.
Sada se situacija potpuno promijenila. Znamo, po mom mišljenju, čak i više nego bi trebali. Toliko
je informacija u našim glavama da više ni ne možemo biti sigurni što je ispravno, što nije, što je normalno, što je
moralno, što nemoralno. Sve se svelo na jedno. Okruženi smo tolikim zločinima, silovanjima,bludničenjima nad
djecom, tolikim nemoralom, da se sama definicija nemorala promijenila. Ništa nas više ne može šokirati jer
smo većinu toga vidjeli ili doživjeli?!
Ista stvar je i s nevjerom. Ona vara njega, on vara nju, svatko zna, oni kao da su ludi, ne znaju ili ne žele znati, ili
znaju pa ih nije briga. Ionako, svatko svakoga vara pa ako je dobar prema meni nema veze što šara uokolo.
Muškarci
su takvi, ne mogu biti apsolutno monogami. Ovo posljednje što sam rekla čisto je žensko samozaslijepljivanje i
dokaz kako većina nas ima vrlo malo samopoštovanja. Kažem, ne sve, većina. Gdje je dokaz da su muškarci općenito
takvi i da se mi s tim moramo pomirit?! Da ne spominjem šoviniste koji varaju, ali bi ubili curu ako bi ona njih prevarila.
Molim??? Kakvo je to, da se ne izrazim prosto kako bih htjela, izopačeno ponašanje? On je muško, on smije jer je
takav po prirodi. Hm..Negdje sam nedavno pročitala da je ‘nevjera zapisana u genima’. Ako varaš moraš imat preduvjet
za to. Možda je to istina, možda ne, ali sigurna sam da će taj argument mnogi nevjerni koristiti u svoju obranu.
‘Ja sam takav/va ne mogu protiv sebe.’ Dobro, takav si. Ne možeš protiv svojih gena. Onda nemoj zavaravati druge.
Onda definitivno nisi stvoren za monogamu vezu i izbjegavaj ulaziti u takav odnos s nekim čisto zato da ga ne
povrijediš. Ako imaš imalo savjesti i morala, živi u skladu sa svojim genima. Uživaj sa koliko hoćeš partnera cijeli
svoj život, ali se nemoj vezati kada to ne možeš. U krajnju ruku, kako ćeš protiv sebe? Ili, bar daj osobi s kojom misliš
ući u vezu do znanja da su tvoji geni malo poremeći i da ćeš ju vjerojatno varati. Pa sad, odluka je na njoj. Ovo se
odnosi i na muški i na ženski rod, samo mi se ne da stalno stavljati ono bio/la i slično..Ali što se mene tiče, jednako
varaju i muškarci i žene.
Nije stvar u spolu, stvar je u osobi. Ja ne bih mogla prevariti osobu koju volim zbog više
razloga. Prva je stvar u poštovanju. Kada nekoga poštujem, to znači da ne želim praviti tu osobu budalom, ne želim
ga izigravati i ismijavati, jer to automatski znači da nemam dobro mišljenje o njemu. On je dobričina, lako ću ga
prevariti, neće ni znati, a i ako hoće, oprostit će mi. Neke cure tako razmišljaju i odmah je jasno kakvo je njihovo
mišljenje o voljenoj osobi, a i kakve su one same. Drugo, savjest mi ne bi dopuštala da mu kasnije nakon tog čina
pogledam u oči a kamo li da ostanem s njim nakon svega bez ikakvih posljedica. Znam kakva sam, ne bih mogla
mirno spavati, osjećala bih se ko zadnje smeće i grizla se do kraja. Treće, razumna sam osoba i opravdanje za
nevjeru mi nikad ne bi moglo biti tipa ‘Pa dogodilo se, nisam razmišljala, neće se ponoviti.’ Svi to učine s namjerom
iako ne izleda na prvi pogled tako. Recimo, neki tip je bio malo pijan, uhvatila ga je dobra cura, hormoni su proradili,
nije se mogao oduprijeti. Ma da, a što je s tim racionalnim ponašanjem? Što je s činjenicom da smo ljudi i da ne reagiramo
instinktima? Te činjenice potvrđuju moje stajalište da na kraju krajeva opet to napravimo s namjernom. Sigurno se
svakome od nas prije nevjere upali kliker u glavi ‘To je nešto što ne smijem.’ Netko će reagirati na vrijeme, a netko će
prijeći preko toga jer mu je svejedno. Eto, kako se nevjera jednostavno dogodi. Da, i moje je mišljenje da će onaj tko
je jednom pokleknuo učiniti to još jednom i još jednom i tko zna koliko puta. Najteže je probiti led, zar ne?
Toliko sam se raspisala o nevjeri da ni sama ne mogu naći izlaz iz tog nevjerničkog labirinta..Zbunjenija sam nego što
sam bila na početku. Nikada nećemo imati sasvim jasan odgovor na pitanje ‘Zašto ljudi varaju? Zašto je to postalo
potpuno normalno i uobičajeno?’ Možda baš zbog toga što su u današnjem svijetu mnoga neispravna ponašanja normalna
pa tako i nevjera. Možda zato što smo toliko okruženi njom da smo postali imuni. Sve je moguće.
Jedna meni bliska osoba je rekla ‘Toliko toga sam proživio da me ništa ne može iznenaditi. Da me prevari s najboljim
prijateljem rekao bi…Ah, sranje…i išao dalje.’ Možda samo tako govori, a možda se tako i osjeća. Tko zna. Jedno je sigurno.
Nevjera se ne događa bez razloga. Prevarit ćemo najviše zbog nezadovoljstva u postojećoj vezi, nešto nam fali i pokušat
ćemo nadoknadit sa strane. Samo što neke osobe imaju dovoljno ljudskosti da nevaljaju vezu prekinu prije nego što
prevare partnera, a i samog sebe jer nevjerom prije svega dokazujemo vrlo malo samopoštovanja, dok će drugi varati i
varati i varati dok ne budu uhvaćeni, osramoćeni, poniženi, a postoje i treći sretnici koje će partnerica toliko voljeti da
će im oprostiti u nadi da se to više neće ponoviti. Ja ne znam bih li oprostila, jer za mene vrijedi ona ‘Nikad ne reci nikad.’
Definitivno, vjerujem u bezuvjetnu ljubav i vjerujem da ona može biti toliko jaka da prijeđe preko svega pa i preko
nevjere. Naravno, ukoliko se ona dogodila stvarno jedanput pod utjecajem alkohola i nerazmišljanja jer mislim da
se takva nevjera iako sam gore spomenula da i u njoj postoji određena količina ‘namjere’, ipak razlikuje od one
podle, namjerne nevjere koja se konstantno odvija.
Ljudi su složena, komplicirana bića. Naše ličnosti su nezamislivo bujne i neshvatljive kao i naše misli, osjećaji i ponašanja.
Teško je proniknuti u najdublje odaje ljudskog bića, gotovo nemoguće. Kad bi to postpuno uspjeli, tek bi onda našli odgovore na neka teška životna pitanja, a jedno od njih je i sama nevjera. Dok to ne postignemo ostat ćemo ovako mali, zbunjeni i morat ćemo živjeti i nositi se sa životnim teškoćama bez dodatnih pitanja, jer ne kaže se bezveze ‘Sto ljudi, sto ćudi.’ Naši životi su puni uspona i padova. Unatoč tome trebamo se potruditi da u svakom zlu nađemo neko dobro i da koliko god prevareni i poniženi bili imamo snage ići dalje. Nismo ni svjesni kako nam male stvari mogu uljepšati živote i ostvariti snove. Nikad ne smijemo zaboraviti jedno. Smrt je sigurna, ali život nije.
‘A woman one loves rarely suffices for all our needs, so we deceive her with another whom we do not love.’ Marcel Proust
17.02.2011. u 10:31 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #
...relationship status...IN AN OPEN RELATIONSHIP!?
Danas postoje razni oblici odnosa. Oni normalni odnosi, koje smo do sada poznavali, uvelike su se modificirali. Pa su tako veze postale raznolike- otvorene, zatvorene, seksualne, komplicirane itd. Prijateljstva su isto tako postala seksualna, kratkoročna, dugoročna...Zapravo, toliko je toga da nekad ni sam ne znaš na čemu si, kakav je tvoj vlastiti odnos s nekim. Mrzim ta kompliciranja. Kada mi je do nekoga stalo, kada mi se osoba sviđa, kada se ja toj osobi sviđam, kada provodimo dulje vrijeme zajedno-sve je jasno, mi smo u vezi. No, to više nije tako.
Sve više osoba koje ja poznajem su u otvorenoj vezi. Znam da znate što je to, ali eto, reći ću. To je kad su dvije osobe skupa na neki način, provode vrijeme zajedno, ali mogu biti s drugima jer nisu u vezi. Da, nisu u vezi jer nisu vezani jedno uz drugo. Odnosno, spavaju skupa, viđaju se, ali tu nema osjećaja. Ili ipak ima? Ja osobno, ne bih mogla provoditi vrijeme s nekim tko mi se sviđa, spavati s njim pogotovo, a da ne probudim osjećaje. Kako netko to može nije mi jasno, jer mi smo ljudi, ne zvijeri, imamo dušu, imamo osjećaje...Nisu svi osjećajni kao ja, ali opet kako mogu biti posve hladni? Očito mogu, jer takve veze postoje. Neke su uspješnije, neke malo manje jer obično jedna strana bude kao ja, 'osjećajna' i onda sve padne u vodu. Ona ne želi da on šara s drugim curama, hoće da bude samo njen, on želi slobodu...i paf...gotovo je! On odlazi...Ali meni to nema smisla?!
Čemu izraz 'slobodna veza' jer meni riječ 'sloboda' ne ide baš uz riječ 'veza'. Nije da sam neka luđakinja koja misli da gubi slobodu kad uđe s nekim u vezu. Naravno da ne gubim i da ne želim da me netko guši i kontrolira, ali opet, moram se na neki način žrtvovati jer veza znači da si se spreman promijeniti zbog osobe koju voliš. Promijeniti na način da više nisi sam, da je sad uz tebe netko do koga ti je stalo toliko da ćeš promijeniti neke svoje navike, svoj uobičajeni život da bi ga recimo češće vidio i slično. Da ćeš mu se zakleti na vjernost i toga se pridržavati, da nisi više samo ti tu, sad vas je tu dvoje. To je potpuno drukčije od samačkog života i nekome je to tlaka. Zato je i izmišljen taj umjetni oblik veze, zbog ljudi koji toliko vole svoju slobodu da im se teško vezati pa su stvorili umjetan pojam 'slobodna veza'. To je nešto što u stvarnosti i ne postoji. Baš zbog toga što smo ljudska bića i što nam je teško kontrolirati osjećaje.
Imam baš jedan primjer iz vlastitog života, jedan moj prijatelj je recimo u takvoj vezi. Ona se ne može vezati jer je izašla iz teške veze, on nju voli, žrtvuje se u takvom odnosu samo da bude s njom na bilo koji način. Ja ga ne podržavam jer znam da će na kraju iz svega izaći povrijeđen. On nema snage prekinuti. Što smo sve spremni učiniti zbog ljubavi i koliko se poniziti? Kako li je samo njemu pružati joj svu ljubav dok je ona u isto vrijeme hladnokrvna i samo ga iskorištava, za seks, naravno. Na engleskom se takav prijatelj zove 'fucky buddy'...Mislim da je sve jasno iz tog izraza. On nju voli, a ona ga gleda kao seksualni objekt. Zanimljivo.
Ljubav je samu po sebi teško razumijeti. Upravo zato su i odnosi povezani s ljubavlju još teži i kompliciraniji. To će tako bit uvijek i jednostavne osobe kao ja moraju se s tim pomiriti. Ja se samo nadam da nikad neću upasti u takve igrice i da ću ili biti s nekim ili ne biti jer je to za mene nešto najnormalnije, najbezbolnije i najjednostavnije. Samo, današnje vrijeme je takvo, baš zato što su prihvaćeni kao normalni, izrazi poput 'fuck buddyja' su zato toliko i rašireni u praksi. Naravno, da je i prije to postojalo, ali se nije o tome toliko pričalo i ljudi su skrivali za njih grešne postupke. Danas je sve postalo apsolutno normalno. Pojednici razmišljaju na sljedeći način:
'Pa, nije to loše. Imam nekoga za seks, a opet sam slobodan, otvoren za nova iskustva, a ta je osoba uvijek tu kad mi zatreba. Super.' No, nije sve jednostavno kako se čini pa ni to. Zato sve više i više raste broj slomljenih srca, nesretnih mladih ljudi, beznadnih priča, propalih veza, pa čak i samoubojstava zbog ljubavi, što je grozno. Ljubav je potpuno pala u drugi plan kao nešto nepostojeće, a 'seks bez ljubavi' je nešto predivno. Svaka čast onima koji mogu, ali ja uvijek, zauvijek, bezuvjetno prije svega, biram LJUBAV.
04.02.2011. u 12:45 · Ostavi komentar (2) · Isprintaj · #
VODENI PLANET TIK DO ZEMLJE
U današnje vrijeme svi mi živimo pod velikim stresom i raznoraznim pritiscima koji dolaze sa raznih strana, od šefova do ispitnih rokova, pa bi bilo poželjno da nađemo nekakav ispušni ventil koji će naše misli osloboditi briga i napuniti nas pozitivnom energijom. Vjerujem da je svatko od nas pronašao svoj način opuštanja, pa dok netko svira gitaru, bavi se sportom ili pak planinari, ja sam s druge strane pronašla svoj raj na zemlji.
Zamislite sljedeće...Vani temperatura seže daleko ispod ništice, snijeg obilno pada, a vi se bućkate u bazenu s temperaturom od 30 stupnjeva. Dok se tako grijete i opuštate kroz staklena vrata možete s osmijehom gledati kako snijeg polagano pada i nakuplja se po krovu i tlu. Meni, jednoj jako zimogroznoj osobi, takva situacija zvuči idealno. Snijeg je stvarno lijep i volim kad pada, ali samo ako sam ja na toplom i sigurnom. Nije mi baš neki veliki gušt gaziti po otopljenom snijegu i bljuzgi kakva me redovito svake zime 'obraduje' u našem velegradu dok se vraćam sa fakulteta ili nakon drugih obavljenih obaveza. Zaista, snijeg mi nije nimalo romantičan dok lovim tramvaj i pazim da ne polomim nogu na poledici. No, gledati ga dok polagano pada iz toplog ,opuštajućeg bazena je, vjerujte mi, nešto očaravajuće.
Terme Tuhelj nalaze se na samom izvoru termalne vode i ljekovitog peloidnog blata, te su okružene zelenilom netaknute prirode zagorskih brežuljaka. Od Zagreba su udaljene svega četrdesetak kilometara, dakle ni sat vožnje, a organiziran je i prijevoz autobusom. Do njih je, dakle, stići lako, a jednom kad stignete nećete se htjeti odvojiti od njih i vratiti u 'okrutnu' svakodnevnicu. Cijena je jako povoljna, a u nju su uključeni ne samo svi bazeni na raspolaganju, već i čarobni 'Svijet sauna' u koji možete ući dva puta kad god vam to odgovara. Na ulazu u toplice dobijete čiste ručnike, te narukvicu na koju morate posebno paziti jer se za njen gubitak plaća kazna od čak 300 kn. Ona je vaš ključ- ulaz u bazene, saune, a i vaš novčanik jer sve što je u ponudi, od restorana do posebnih usluga, plaćate s njom. Što je vrlo praktično jer tko bi u bazenima mogao koristiti novčanice.
Smatram da bi si svatko od nas trebao sebi priuštiti barem jednom mjesečno takvu vrstu odmora za duh i tijelo. Kada jedan cijeli dan provedete u toplicama nakupite energije za narednih 100 dana. Zaista, trebate doživjeti taj osjećaj lakoće, opuštenosti, bezbrižnost i poletnosti. Osim toga, saune su jako dobre za naše zdravlje. Visoka temperatura iz našeg organizma ,kroz pore i znoj, izbacuje sve one nečistoće i toksine koji su se nakupili tijekom dugih godina.
Svijet sauna sastoji se od 4 finske, 3 parne saune, lapidariuma, jacuzzi-a, hladnog bazena, kneip staze, dvorane za relaksaciju i odmor, vodenih kreveta, ljuljački, te wellness bara sa ponudom zdrave hrane. Također, postoje razni tretmani u parnim saunama sa ljekovitim blatom, čokoladom i kokosom, solju, te 'vrući' program vrtloženja zraka koji je jedinstven u Hrvatskoj. Osobno sam skupila hrabrosti i isprobala navedeni program. Da pobliže objasnim kako to izgleda.
Program se odvija u 'programskoj sauni' na temperaturi od 90-100 stupnjeva, uz minimalnu vlagu. U određeno vrijeme, kada program započinje i kada se ljudi skupe, dolazi trener koji prvo upozori ljude da slijedi izuzetno vruć program od 12 minuta, pa da oni koji ne budu spremni izdržati do kraja, jednostavno iziđu vani. Nakon toga, izlije vrelu vodu u spremnik, namoči ručnik i započinje sa prvim krugom vrtloženja koji je i najblaži. Posjetitelji mogu sjesti na tri razine stepenica- prvu, drugu i treću- najvišu. Na trećoj razini vrućina je najjača i tu se smjeste najhrabriji i najiskusniji. Ja sam za početak, ipak, sjela na prvu razinu. Kada namoči ručnik trener započinje sa intezivnim kruženjem zraka kojim temperaturu ravnomjerno raspoređuje cjelokupnim prostorom saune, te se na taj način povećavaju blagotvorni učinci saune na organizam. Ono što vi osjećate tijekom programa je preintezivna vrućina koja vam ispunjava svaku poru organizma i koja je toliko jaka da vas peće i grize za lice, te ga obavezno morate prekriti ručnikom. Isto tako, preporučam vam da se prije tretmana otuširate jer će se mokra koža sporije ugrijati i manje peći. Drugi krug vrtloga još je jači, a onda slijedi treći najintezivniji krug, ujedno u posljednji. Ako ste to sve uspjeli izdržati vaša koža će se doslovno rastopiti, svaki centimetar vašeg tijela će se intezivno znojiti. No, to nije sve. Nakon tri vrtložna kruga, slijedi posljednji, najteži izazov- trener tik ispred vašeg tijela maše vrelim ručnikom i svu toplinu usmjerava direktno na vas. Što reći osim, ultravrelo!
Morate biti jake volje, ali i duha da bi izdržali do kraja. Najbolje se usredotočiti na vlastite pozitivne misli i zaboraviti na nepodnošljivu vrućinu. Slično kao i u sportu. Postaviti si cilj i ostvariti ga pod svaku cijenu. Dobro, ne baš pod svaku. Ako osjetite da se gušite ili da vam srce nenormalno brzo rupa obavezno izići. Nitko vam se neće smijati. Naprotiv, samo rijetki izdrže do kraja tretmana. Moram se pohvaliti da sam izdržala do kraja iz prvog puta i da sam bila jako ponosna na sebe. A što dobijete sa svim tim trudom? Nešto najdragocijenije. Zdravlje. Sauna ne samo da čisti vaše pore i kožu od akni i ostalih nečistoća i oboljenja, već i djelotvorno liječi astmu, te ostala dišna oboljena. Osim toga, poboljšava cirkulaciju, jača srce,ubrzava metabolizam i dokazno jača imunitet. Tako je jedno njemačko istraživanje iz 1989. godine otkrilo da ljudi koji koriste saunu u prosjeku dva puta tjedno imaju upola manje prehlada i gripe u odnosu na ljude koji ne koriste saunu.
Ako niste dovoljno hrabri da isprobate ekstremnu programsku saunu, možete uživati u nešto blažim saunama i što je najbitnije sa jednakim učinkom. Poseban je užitak, također za one odvažne, poslije vrele saune okupati se u ledenom bazenu. U onom trenutku kada cijelim tijelom uđete u tu hladnu vodu osjetite da vam srce na trenutak prestane kucati. Osobno, ne bih se usudila kupati u moru po zimi, na temperaturi od 15-ak stupnjeva. Ali, jednostavno, nakon tolike vrućine u sauni osjetite nagon za uskakanjem u tu 'blaženu' hladnoću. Prešla sam granice koje nikada nisam mislila da ću prijeći, a pritom učinila puno za svoje zdravlje.
Poseban užitak je pržiti se u saunama u ove zimske dane kada se svi očajnički želimo ugrijati, a nikako ne možemo. Zato, svima preporučam ako nisu nikada da obavezno posjete jedne od hrvatskih toplica i odvoje samo za sebe jedan poseban dan- dan pun vode, vrućine i opuštanja. Jer voda je život, a život počinje na Vodenom planetu...tik do zemlje.
Dodatni linkovi:
Terme Tuhelj
Svijet sauna
09.01.2011. u 22:50 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #
STARI LAV
Prošli tjedan u Metkoviću koncert je održao poznati narodni pjevač Željko Samardžić. Uzavrelom atmosferom i punom sportskom dvoranom još jednom je potvrdio veliku popularnost narodnog melosa među mladim Hrvatima. Željko je rođen 1955. godine u Mostaru, Bosni i Hercegovini. Tamo se oženio, dobio kćer i proveo veći dio svog života. Mnogi od njegovih fanova ne znaju da je cijeli kaotični rat između Bošnjaka i Srba proživio u svom stanu u Mostaru, te bio ranjen od zalutalog metka. Nakon mnogo muke, njegova obitelj i on uspjeli su avionom preletjeti grad preko hrvatskog, zapadnog dijela Hercegovine i dospjeti u Srbiju. Pravu slavu doživio je tek u ranim četrdesetima kada ga je jedan biznismen zamijetio u noćnom klubu i sa 30 000 maraka financirao njegov prvi album. Velik utisak ostavio je 1995. godine na festivalu 'Pjesma Mediterana' u Budvi sa svojim hitom 'Sipajte mi još jedan viski'.
Na koncertu ovog pop-folk pjevača našla sam se sasvim slučajno budući da inače ne slušam takvu vrstu glazbe. Kartu mi je poklonila sestra, a mene je urođena novinarska znatiželja odvukla do sportske dvorane u Metkoviću i pomogla mi da shvatim toliku zaluđenost narodnom glazbom u cijeloj Hrvatskoj. Prije par godina bila sam jedna od većih protivnica takve vrste glazbe, pa su se mnogi moji prijatelji iznenadili kad su me vidjeli među svim tim mnoštvom. Otac sestrine prijateljice koji nas je odveo na koncert bio je duboko razočaran što idemo slušati 'narodnjake', pa ga je moja majka pokušala utješiti riječima 'On ti nije turbo folk. Zabavni je pjevač. Isto kao kod nas Oliver i Gibonni'. Sa Oliverom ga ne bih uspoređivala, jer je on za mene jedan jedini, ali približno je bila u pravu. Imam široke poglede na svijet i volim priliku dati svemu i svačemu, pa sam eto dala i narodnoj glazbi. Ishod je bio sljedeći.
Koncert meni u tom trenutku nije puno značio jer sam znala svega dvije ili tri Željkove pjesme. Čak ni moje neprestano preslušavanje svih njegovih hitova dan prije nije mnogo pomoglo jer da biste uživali u koncertu morate ipak znati većinu pjesama od riječi do riječi i biti s njima na neki način emotivno povezani. Sa Željkom se nisam mogla povezati jer ga iskreno, nisam nikada ni slušala. Ali, ono što mi nije promaklo i što me posebno taklo bila su lica njegovih istinskih obožavatelja na kojima se miješao raspon emocija od neopisive sreće do duboke tuge. Jednostavno, ni jedna osoba koja je prisustvovala Željkovoj izvedbi poznatih hitova i bila dio publike koja ga je u stopu pratila poznavajući svaku riječ pjesme i povezujući svoje životno iskustvo prepuno emocija sa njegovim stihovima, nije mogla ostati ravnodušna. Zrakom je treperila energija tog karizmatičnog pjevača ispreplićući se sa transom publike. Jedno novo i iznenađujuće iskustvo u pozitivnom smislu koje je na koncu razbilo moje predrasude.
Nekada sam smatrala da narodnu glazbu slušaju samo pijani divljaci koji razbijaju čaše i 'režu žile'. Ovaj koncert me uvjerio u suprotno. Bio je vrlo miran, nenasilan, prepun pozitivne energije i normalnih mladih ljudi koji su u Željkovim melodijama utapali tugu zbog nesretne ljubavi ili su se pjevajući naglas njegove stihove prisjećali nekih događaja iz prošlosti. Zaista se svatko od nas može naći u barem jednoj od njegovih pjesama čije su riječi nabijene emocijama i životopisne. Jedan od glavnih razloga moje netrepeljivosti prema narodnoj glazbi bio je taj što sam pop-folk miješala sa turbo-folkom i strpavala u isti koš. Stoga sam mislila da su riječi svih narodnjaka glupave i besmislene. Obogaćena ovim iskustvom moram priznati da je Željko dobio još jednu obožavateljicu, te iako sam tek nakon koncerta počela slušati njegovu glazbu ubrzo sam se zaljubila u neke od hitova kao što su 'Stari lav', 'Ja kunem se u ljubav', 'Udala se moja crna draga' i Tebi je najteže'. Sa Željkovim pjesmama se nevjerojatno lako i brzo možete povezati, a ja ću zasigurno u bliskoj budućnosti još jednom puno 'spremnija' otići na njegov koncert. Ovaj osvrt prikladno ću završiti sa stihovima jedne meni posebno drage pjesme....
Andjele moj ne ljuti se
Kako sam mogao da znam
Da cu te sresti konacno
Da i ti nisi samo san
Ti zato ne pitaj me ne
Bolje da ne znas sve
Moj andjele...
>
Dodatni linkovi:
Željko Samardžić Official web site
Tekstovi
Gloria intervju
02.01.2011. u 23:16 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #
KAD NERETVA K'GRADU KRENE...
Priroda nam neumorno uzvraća udarce koje smo joj svih ovih godina zadavali vlastitim rukama: od onečišćivanja mora, rijeka, jezera, komunalnog otpada, uništavanja šuma pa do velikih toksidnih industrijskih objekata. Tek sada kada nam pokazuje svu svoju snagu i moć postajemo svijesni da smo tek mala nemoćna stvorenja u rukama velike, snažne i svemoguće majke prirode. Potpuno smo ovisni o njoj i ne možemo učiti ništa osim čekati da učini svoje. Proteklih dana velike su poplave zahvatile moj rodni kraj- Dolinu Neretve. Zbog neprestanih kiša koje su padale nekoliko dana bez prestanka vodostaj Neretve narastao je do ogromnih 405 cm i tako dosegao najveću razinu u posljednjih pedeset godina.
Ljudi su neutješni. Ovo je drugi put godišnje da su im poplavili domovi, ulice, posjedi – velika količina imovine. Naime, u siječnju ove godine harale su velike poplave Hrvatskom te naravno nisu zaobišle ni Neretvane. No, ni tada vodostaj nije prelazio 383 cm tako da je sada stanje još alarmantnije. Većina ljudi u dolini Neretve živi od poljoprivrede i najveći dio prihoda donose upravo posjedi mandarina koji su zbog poplava potpuno natopljeni, a plodovi napuhani, uništeni pa i samim time nemogući za prodaju. Poplava je Neretvane zahvatila baš u najgore vrijeme- vrijeme berbe, pa će tako mnogi izgubiti od 10 do 20 000 kuna prihoda od prodaje mandarina. Bilo bi dobro da je to maksimalan iznos koji će u ovim trenucima progutati 'okrutna' rijeka Neretva. Voda je natopila domove, vrtove, dućane i ostale objekte. No, unatoč očaju ljudi se ne predaju. Bore se vlastitim golim rukama da spase bar nešto od nabujale rijeke. Svi su se, od namanjih do najvećih, angažirali u postavljanju vreća i izgradnji zečjih nasipa. Nešto se od najmještaja uspjelo spasiti, ljudi su se preselili na katove oni koji ih imaju, a oni koji su ostali u prizemlju bude se i odlaze na spavanje u dubokim ribarskim čizmama. Ako uopće i spavaju, jer velika većina njih bdije cijelu noć kako bi nadgledali vodostaj i dalje se borili sa neugodnim silama prirode.
Gradovi doline Neretve u potpunosti su poplavljeni. Najgore stanje je u Metkoviću koji nema izgrađen sustav nasipa za obranu od poplava. Tamo je cijela desna obala Neretve poplavljena zaobalnim vodama i očekuje se plavljenje preko 700 objekata. Čak i kada vodostaj rijeke opadne dvostruko više dana će biti potrebno da se rijeka povuče nego što je trebalo da grad poplavi. Političari su i ovaj put pokazali dobru volju da pomognu, da li zbog samopromocije ili pak nekih dubljih nesebičnih potreba, pa je tako premijerka Jadranka Kosor posjetila poplavljena područja i obećala isplatu milijun kuna iz proračuna kako bi se sanirala šteta ali i izgradio nasip u Metkoviću. No, nije samo Metković stradao. U naselju Komin poplavljeno je 60-ak objekata, a izvanredno stanje proglašeno je u Metkoviću, Opuzenu, Kominu, Krvavcu i Kuli Norinskoj. Angažirana je većina vatrogasnih postrojbi županijske Vatrogasne zajednice - oko 200 ljudi, dok je iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje poslano 20, a iz Hrvatske gorske službe za spašavanje 22 osobe. To svjedoči ozbiljnost situacije.
Rijeka je u potpunosti progutala moj rodni kraj i učinila ga neprepoznatljivim. Ljudi su automobile zamijenili sa 'trupama' kojima se kreću po gradu kako bi nabavili kućne potrepštine, voda je neptika, a ulicama plivaju ribe, zmije i otpad. Prijeti opasnost od zaraze. Svi smo prepušteni sami sebi i pokušavamo spasiti što se spasiti da. S nestrpljenjem se prati vremenska prognoza koja ipak ulijeva nadu u povlačenje vodostaja i rijeke iz gradova. Strpiti ćemo se i čekati ponovne sušne dane. Do tada, vedrinom i smijehom pokušat ćemo predvladati ove mokre dane. Ipak, nije sve tako crno. Ako ništa, Hrvatska je dobila svoju malu Veneciju.
I za kraj, jedna prikladna pjesma:)
Dodatni linkovi:
Delta Neretve
Neretva.org
Fotografije doline Neretve
09.12.2010. u 14:31 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #
OVO BI MOGLA BITI I VAŠA ULICA!
Prije nešto više od dvije godine na smrt je brutalno pretučen mladi maturant
Luka Ritz. Luka se te kobne noći vraćao sa koncerta kada su ga presrela nekolicina maloljetnika, i to poznanika iz
istog kvarta, te ga bez ikakvog razloga tukla i maltretirala do iznemoglosti. Sigurno se baš kao i ja pitate kakvo to srce mora imati osoba koja je spremna iz čistog hira i zabave oduzeti dragocjeni život svome prijatelju, poznaniku, mladiću koji je tek počeo živjeti i koji je imao još toliko toga čarobnoga za pružiti? Na žalost, na to pitanje nećemo dobiti zadovoljavajući odgovor.
.....
Možda su potrebne dugotrajne psihičke analize njihovih umova da bismo došli do nekih od razloga za takve krvoločne postupke kao što su: nesređene obitelje, očevi zlostavljači, životi na ulici, emocionalni, psihički problemi i slično. No, ništa mi od toga ne zvuči dovoljno uvjerljivo da bi opravdalo nešto tako bezdušno i okrutno poput ubojstva. Jedino što znam je to da takve osobe nemaju savjest koja bi ih spriječila u iniciranju nasilja ili barem zaustavila prije smrtonosnog udarca. Što je još gore, takve osobe nemaju ni ti toliko ljudskosti da nakon svega priznaju svoj čin i pokaju se. One to, zajedno sa svojim obiteljima, kriju, bježe i skrivaju se ostavljajući toliko gorak trag u životima žrtvinih obitelji. Znam da njima činjenica da su krivci uhićeni i pravomoćno osuđeni neće vratiti voljenog sina, brata, prijatelja i dečka, ali će njima i nama svima barem pružiti koliki toliki spokoj i osigurati to da jednog dana neko drugo dijete,možda moje ili vaše, neće izdahnuti pod nečijim demonskim rukama. Možda je baš postroživanje kazni za maloljetne nasilnike prvi i najbitniji korak u suzbijanju nasilja među mladima. Kakvu će pouku dobiti djeca nasilnici i ubojice nakon što vide da je jedan od napadača Luke Ritza dobio samo godinu dana zatvora, te da su druga dvojica na slobodi? Možda će zaključiti da im nitko ništa ne može, da su nepobjedivi i tu svoju moć i dalje će dokazivati na nedužnim maloljetnicima. Većina mladih nasilnika nakon što izađe iz zatvora nastavlja se delikventno ponašati.
.....
U Hrvatskoj broj maloljetničkih premlaćivanja i ubojstava prelazi sve razmjere posebno u zadnje vrijeme. Svako nekoliko dana u medijima nas šokira vijest o premlaćivanjima, zlostavljanjima pa i ubojstvima maloljetnika. Nedavno je tako, u Županji, pretučen 17-godišnji Miroslav Tunjić, a zatim nemilosrdno ostavljen na sred ceste gdje ga je pregazio vozač kamiona koji ga nije uspio vidjeti. Razmislite samo koliko su života ti maloljetnici uništili svojim okrutnim postupkom? Ne samo što su oduzeli jedan mladi, nedužni život i zauvijek unesrećili njegovu obitelj i prijatelje već su i doživotno zapečatili sudbinu mladog vozača kamiona koji je nehotmično pregazio nesretnog mladića. Tu traumu zasigurno nikada neće moći izbrisati iz sjećanja i savjesti.
Inspirirani pričom Luke Ritza ali i ostalim tragičnim događajima autorski dvojac Tomić i Kovačić napravio je predstavu o nasilju među tinejdžerima. Prestava pritom nije rekonstrukcija onoga što se dogodilo Luki već poziv svima onima koji su na neki način povezani sa nasiljem: žrtvama, nasilnicima, roditeljima, djeci, susjedima, nastavnicima, slučajnim prolaznicima, predstavnicima mjerodavnih institucija itd. Svi su oni na neki način odgovorni za takva zlodjela bilo svojim prešućivanjem, pasivnošću,nepravodobnošću, mjerama odgoja i slično. Predstava je nabijena jakim emocijama i svi oni koji prije gledanja nisu poklanjali pažnju maloljetničkom nasilju od sada će to činiti. Priča predstave se vrti oko zbivanja u kvartu neimenovanog maloljetnika koji je večer prije na smrt pretučen. Na sceni se odvijaju istodobno događaji u više kuća obitelji od kojih je svaka na neki način povezana sa činom ubojstva: obitelj žrtve; obitelj mladića u plavoj trenerci koji je ubijenom zadao smrtonosni udarac, žrtvin najbolji prijatelj koji živi sam ;njegova cura sa majkom policajkom koja je prisustvovala događaju, a ipak zbog straha nije ništa poduzela; te novinar sa svojom trudnom ženom koji su prolazili svojim automobilom u vrijeme premlaćivanja ali se nisu usudili pomoći.
Priču započinje pjesmom jedina stvarna osoba koja se prestavlja imenom i prezimenom, Lukina najbolja prijateljica Lara Janjić. Na kraju predstave, Lara zajedno sa ostalim likovima nabraja sve maloljetnike u Hrvatskoj koji su bili žrtve nasilja i tako ima odaje počast. Dovoljno je reći da nabrajanje traje punih 10 minuta. Luka se ne pojavljuje u priči kao lik, no njegov duh je sveprisutan u svakoj riječi i svakom događaju. U predstavi se tako čita pjesmica koju je napisao kada je imao 7 godina, u pozadini se čuje njegova omiljena pjesma, te se citiraju njegove misli. Dio predstave koji je po meni najupečatljiviji i emotivno najdojmljiviji je kada se kroz zvučnik prolama zvuk udaraca prilikom premlaćivanja popračen brutalnim riječnikom napadača. Zvuk se pušta dva puta tijekom ključnih trenutaka predstave i toliko se zapečati u vašim ušima da ga kasnije ne možete izbaciti iz svojih glava. Nešto tako realistično, okrutno i na žalost svakodnevno. Baš kao što u predstavi mnogi likovi prešućuju svoje svjedočenje zločina te iz straha ne otkrivaju krivce, isto tako i u stvarnom životu mnoge obitelji ubojica licemjerno štite svoju djecu. Osim toga, predstava kritizira zakonodavne institucije i tijela, te izvršitelje zakonodavne vlasti koji bi trebali osigurati svim građanima mir i zaštitu, a zapravo to ne čine.
U Hrvatskoj kazne za ubojstva općenito su preslabe, u jednu ruku i smiješne. Tako jedan punoljetnik koji je do smrti istukao drugu osobu može dobiti do jadnih 10 godina zatvora. Kazne su još manje za maloljetne osobe, pa tako većina njih ne dobije zatvorsku kaznu već odrađuje odgojne mjere iz kojih na koncu ne izvuču nikakvu pouku. Konačna pouka ove izmišljene priče koja neodoljivo podsjeća na stvarne događaje jest ta da se vlast, sudstvo, ali i svi mi obični ljudi trebamo probuditi i učiniti nešto konkretno za suzbijanje maloljetničkog nasilja.
....
Vlada treba donijeti nove, strože zakone i kazne; sudstvo treba pošteno raditi svoj posao; policija obavljati ono za što je zadužena- braniti djecu od nasilja; a što preostaje nama običnim smrtnicima osim zgnušavanja nad takvim činovima? Trebamo raditi na tome da svojim djelima vršimo pritisak na odgovorne osobe da zaštite nas, našu djecu i naše prijatelje, promicati toleranciju i prevenciju nasilja baš kao što to čini 'Udruga Luke Ritza' kako bi svi oni koji trenutno nisu postali svjesni nemilosrdnih događaja oko sebe to postali. Sve ovo što se dogodilo Luki, njegovoj obitelji i njegovoj kvartu može se jednom dogoditi vama, vašim susjedima i prijateljima. Nitko nije nedodirljiv i ovo bi jednom mogla biti i vaša ulica zato nemojte samo odmahnuti glavom i nastaviti sa svojim životima. Učinimo nešto konkretno da bismo mogli živjeti u miru. Konačno, ne dajmo nasilnicima da upravljaju našim sudbinama!
Kratki isječci sa predstave:
Dodatni linkovi:
Savjetovalište Luka Ritz
Luka Ritz na Wikipediji
08.12.2010. u 21:45 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #
IZVJEŠĆE EUROPSKE KOMISIJE O NAPRETKU POTVRDILO: HRVATSKA JE DEFINITIVNO U ZAVRŠNOJ FAZI PREGOVORA I DO LIPNJA 2012. TREBALA BI POSTATI ČLANICOM EU
Centar za Europske studije održao je 16.11.2010. okrugli stol na kojem su se sastali vrhunski znanstvenici i profesionalci koji se bave Europskom Unijom, te raspravili posljednje Godišnje izvješće o napretku koje je prošli tjedan predstavila Europska komisija. Godišnja izvješča su se na samom početku nastanka EU nazivala 'regularnim izvješćima', a danas se zovu 'izvješćima za napredak' upravo zato što su usmjerena na napredak zemalja pristupnica. Izvješća su prilagođena budućim zemljama kandidatkinjama, ali i samoj javnosti u EU, koja hoće znati koje će im prednosti, a koje nedostatke i rizike donijeti članstvo novih zemalja.
Drugi dio izvješća odnosi se na analizu ostvarenog napretka pojedinačnih zemalja, te na stvari koje još trebaju biti učinjene. Ove godine izvješće karakterizira jedna nova varijabla koja se nije pojavljivala prethodnih godina, a to je 'ekonomska kriza' koja je zahvatila većinu sadašnjih, a i budućih zemalja članica. Ekonomska kriza zemalja članica uvelike utječe na ekonomsku stabilnost same EU i može biti presudna za njen razvoj u budućnosti.
Paulo Berizzi, delegat EU u Hrvatskoj, naveo je kao primjer Grčku koja je svojom ekonomskom nestabilnošću destabilizirala i samu EU. Svi stručnjaci koji su nazočili okruglom stolu zaključili su kako je izvješće ocijenilo napredak Republike Hrvatske ,što se tiče pregovora za članstvo u EU, dobrim.
'Godišnje izvješće europske komisije pokriva 4 područja: 1. Ispunjenost političkih kriterija, 2. Ispunjenost ekonomskih kriterija, 3.ocjenu regionalne suranje i 5.ocjenu sposobnosti preuzimanja obaveza iz članstva EU. Hrvatska je prema ocjeni Izvješća ispunila sva 4 kriterija. Štoviše, Hrvatska je već šest godina jedina zemlja u regiji sa statusom 'funkcionirajućeg tržišnog gospodarstva', te tako u potpunosti ispunjava ekonomske kriterije. Što se tiče ocjene regionalne suradnje Hrvatska je zadobila najbolje ocjene do sada, a sve to zahvaljujući otvorenosti regionalne suradnje te brojnim bilatelarnim i multilateralnim sporazumima (e.g. sa Slovenijom i Srbijom). U svakom od 23 poglavlja zabilježeni su različiti stupnjevi napretka, pa je tako 21. Poglavlje ( Poduzetništvo i Industrijska politika) ocijenjeno ocjenom 'very advanced' što znači veliki napredak, a poglavlje 8 (Tržišno natjecanje) koje još nije zatvoreno ocjenom 'significant progress'-značajan napredak.
Na temelju svih ovih podataka možemo zaključiti da je ovo definitivno zadnja faza pregovora Hrvatske i EU i vjerojatno zadnje Izvješće ovakve vrste. Ono što Hrvatskoj preostaje je maksimalan nastavak truda i rad na napretku i jačanju administrativnih kapaciteta kako bi što spremnija ušla u Uniju, te iskoristila njeno članstvo do maksimuma.' – naveo je Vladimir Drobnjak, glavni pregovarač za pregovore o pristupanju EU.
Predsjednica izaslanstva Hrvatskog sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Hrvatske- EU, Marija Pejčinović Burić također je naglasila kako je diplomatskim jezikom Izvješće napisano izvrsno za Hrvatsku. Smatra da je Hrvatska na kraju puta prema EU, te da su ključna poglavlja i ulaznice za EU poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 8 (Tržišno natjecanje). Iskoristila je metaforu 'vjenčanja' kako bi opisala trenutnu Hrvatsku situaciju prema EU- pripreme za vjenčanje su na samom kraju, a sai brak će tek nastupiti i vrlo je bitno koliko će Hrvatska biti sprema na taj brak institucijalno i materijalno. Također je istaknula kako je jako bitno za Hrvatsku zbog različitih promjena da se pristupanje članstvu Unije dogodi u 2012. godini, te izražava izuzetni optimizam što se tiče zaključivanja pregovora do 1. polovice sljedeće godine i Hrvatskog pristupanja Europskoj Uniji ciljne 2012.godine.
Naposljetku je savjetnik Predsjednika RH za međunarodne odnose Budimir Lončar iznio nešto kritičniji stav od ostalih što se tiče članstva Hrvatske u EU, narušivši svijetlu sliku budućnosti Hrvatske. Izražava izuzetnu zabrinutost za situaciju u kojoj će se Hrvatska naći kada 'sklopi brak' sa EU budući da se u posthladnoratovskom vremenu globalizacije i ubrzane tranzicije problemi zaoštravaju, te su još više naglašene konstantne razlike među zemljama (razvijene zemlje i zemlje u razvoju, bogate zemlje i siromašne zemlje, velike i male zemlje). Osim toga, ekonomska kriza dovodi do još jedne polarizacije: -između zemalja koje imaju trajni i rastući deficit i –onih koje imaju suficit. Između tih zemalja postoji velika neravnoteža koja se odražava na njihove međusobne odnose.
Lončar zaključuje da će se ulaskom u EU naši problemi još više zaoštriti, a ne riješiti, te da moramo biti i sretni ali i zabrinuti što ulazimo u EU budući da još uvijek nismo dovoljno pripremljeni i preostaju nam brojne reforme na svim razinama.
Dodatni linkovi:
The Official page of EU
Vodič kroz informacije o EU
EU wikippedia
21.11.2010. u 21:31 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
NE MOŽEŠ IMATI 500 MILIJUNA PRIJATELJA I NITI JEDNOG NEPRIJATELJA
Prije nepunih mjesec dana u hrvatskim kinima počeo se emitirati film 'Društvena mreža' redatelja Davida Finchera, koji je ispričao priču o nastanku najveće i najraširenije društvene mreže na svijetu – Facebook. Mnogi od nas ne znaju da je društvenu mrežu u kojoj provodimo većinu svog slobodnog vremena, pa nekolicina od nas i cijele dane, osnovao jedan obični student poput svih nas imena Mark Zuckerberg.
Isto kao i većinu ratova i nemira pa tako i nastanak Facebooka na neki način prouzročila je jedna djevojka u koju je Mark bio nesretno zaljubljen i radi koje je pod utjecajem gnjeva otvorio internetsku stranicu Facemash sa slikama djevojaka raznih sveučilišta koje su momci mogli uspoređivati, tj. izabirati između dvije cure onu antraktivniju. To je naravno razbjesnilo djevojke i povrijedilo njihovu privatnost, pa je Mark zbog istog imao problema sa upravom fakulteta i bio kažnjen sa 6 mjeseci uvjetne kazne. No, to mu nije zasmetalo budući da je ostvario svoj cilj – napravio je ono što je naumio, dokazao manjkavosti sveučilišnih mreža, zadobio popularnost, te se uvjerio u svoje programerske sposobnosti što mu je dalo dovoljno hrabrosti za budući, veliki projekt- izvornog naziva The Facebook.
Film, prije svega, stavlja novac i slavu u jedan negativni kontekst, kao nešto što kvari ljude – ruši najbolja prijateljstva, dovodi do izdaje, niskih poriva, stjecanja milijardu tzv. prijatelja, ali iza svega se toga zapravo krije duboka usamljenost. Mark Zuckerberg je navodno ukrao ideju facebooka od braće blizanaca za koje je trebao isprogramirati mrežu Harvard Connection- koja se zasnivala na istom konceptu na kojem je kasnije Mark zajedno sa svojim prijateljem Eduardom zasnovao The Facebook. Istog je prijatelja i suosnivača kasnije izdao i iznevjerio izbacivši ga iz vlasničke strukture radi mogućnosti prodaje što više dionica. S vremenom se iz imena The Facebook izbacuje sporno 'The' radi veće jednostavnosti i pristupačnosti. Zanimljivo je to da Mark Zuckenrberg Facebook nije izumio radi brzog bogaćenja, već se čak jedno vrijeme uporno odupirao postavljanju oglasa na svoju web stranicu, jer onda ne bi bila onakva kakvom ju je od početka zamišljao-'cool' studentskom stranicom. Htio se prije svega dokazati, steći priznanje i popularnost među curama (istodobno im se i iskupiti za Facemash), radeći ono što voli i u čemu je genijalan –programiranju. Njegovi motivi su bili časni, upornost zadivljujuća, ali ipak unatoč tome što je postigao svoj cilj i što će zauvijek biti zapamćen kao najmlađi milijarder u svijetu, sreću i ljubav voljene djevojke nije mogao kupiti. Njegova priča još jednom potvrđuje da se ništa ne može na silu i da se ono najbitnije ne može kupiti novcem.
-osnivač i direktor Facebook-a Mark Zuckerberg
Facebook je danas nadmašio sve ostale društvene mreže- Twitter, MySpace, pa tako broji čak 500 milijuna korisnika diljem svijeta što je jednako broju Internet korisnika u Kini ili zbroju web korisnika u 10 najvećih europskih zemalja. Predviđa se da bi do 2012. godine ta cifra mogla doseći milijardu članova, a imovina 24- godišnjeg Marka bilježi velikih milijardu dolara što ga smještava na 321. mjesto Forbesove liste najbogatijih Amerikanaca. Danas malo tko od nas nema otvoren profil na facebooku. Facebook je zadobio maksimalnu popularnost u životu mladih, ali i starijih. Zanimljivo je da sve veći broj odraslih, ozbiljnih i poslovnih ljudi otvara svoj Facebook profil. To je ono što je sada 'in' i o čemu svi pričaju. Mladi čak i u svakodnevnom govoru koriste 'facebookovske' izraze poput lajkati, postati, rikvestati i poukati. Jučer me potapšalo desetak ljudi, tri prijatelja su me prodala za siću, netko mi je išarao zid, a šef me gađao ovcom! Naravno, sve ovo teško da će vam se u jednom danu dogoditi u stvarnom životu, ali sasvim je moguće samo na jednom mjestu – Facebooku.
Virtualni život je postao toliko normalan i općeprihvaćen da ne mogu da se ne zapitam hoće li u bliskoj budućnosti u potpunosti zamijeniti i zauzeti mjesto stvarnog života? Na žalost, sve vodi ka tome. Provodimo sve više i više vremena online objavljujući osobne podatke poput imena, prezimena, mjesta boravka, slika,videa i slično. Nismo ni svjesni koliko je ugrožena naša privatnost već to činimo automatski i bezbrižno. Zastrašujuća je činjenica da svi ti podaci koje smo u bilo kojem trenutku objavili i učinili javno dostupnima ZAUVIJEK ostaju u arhivi Facebooka. Nikada ih nećemo moći izbrisati ili poništiti. Uvijek će se bilo tko tko nas bude prozivao moći opozvati na nešto što smo u jednom dijelu našeg života rekli, napisali ili objavili. Sve te možebitne gluposti, šale, kritike, uvrede i izjave ostaju dio nas čak i ako smo ih objavili u trenucima nepromišljenosti, brzopletosti ili pod utjecajem određenih opijata poput alkohola.
Svaki dan na Facebook je učitano više od 24 milijuna slika. Najgore od svega je to što nemamo zapravo nikakvu kontrolu nad podacima koji se o nama mogu pojaviti na Facebooku. Čak i ako nemamo otvoren profil naše slike može objaviti neki poznanik, na njima nas može označiti, pa tako slika o nama kao jednoj ozbiljnoj, pristojnoj ili poslovnoj osobi može biti narušena nizom fotografija u trenucima opuštenosti i zabavljanja u društvu bliskih prijatelja. Ne bi nam bilo svejedno, zar ne? Postavlja se pitanje kako spriječiti sve to, kako ne biti dio novih tehnologija kada prožimaju svaku poru našeg svakodnevnog života i kada čak i neke fakultetske informacije dolaze putem Facebooka? Bismo li se bez Facebook profila osjećali izopćeno, izolirano, pa možda i usamljeno? Prosječni korisnik Facebooka ima 130 prijatelja na svom profilu. To je zapravo vrlo blizu maksimalne granice broja mogućih prijatelja u životu jedne osobe, što potvrđuju i znanstvena istraživanja. Naime, britanski antropolog i biolog Robin Dunbar utvrdio je da je 150 ljudi 'kognitivna granica broja jedinki s kojima jedna osoba može održavati stabilne osobe'. No, postoje i ekstremni slučajevi sa 1500, 2000 pa čak i 3000 prijatelja. S tim da ne govorim o poznatim osobama jer one obično dosegnu maksimalnu dopuštenu granicu od 5000 prijatelja.
-početna stranica mog Facebook profila
Priznajem da i ja sama prelazim optimalnu granicu broja prijatelja, ali samo zato što sam kao i većina korisnika na samom početku korištenja Facebooka prihvaćala svakoga, pa čak i osobe koje nisam osobno poznavala, a sa kojima sam imala zajedničke prijatelje. Sada radim na brisanju svih onih s kojima nemam kontakta jer vidim da je besmisleno, a i opasno držati sve te ljude za prijatelje. Jednostavno, na Facebooku ste potpuno ogoljeni pred svima onima koji Vam stoje kao prijatelji. Pa tako jedna osoba koja ima 500 prijatelja čini dostupnima sve svoje osobne podatke i informacije čak 500 jedinki. Razmislite malo o tome. Nikada ne znate tko se sve krije iza tog broja. Postoje i slučajevi krađa i pljački domova koje su omogućili statusi na Facebook profilima. Dakle, pljačkaš otvori lažni profil na Facebooku, doda za prijatelje potencijalne žrtve- naravno, imućnije osobe i prati njihov profil. Mnogi od nas svaki svoj potez zabilježavaju na Facebook statusima, a posebno se volimo pohvaliti kada otputujemo na nekakav lijepi godišnji odmor. To postaje idealna prilika za pljačkaše koji dobiju sve potrebne podatke o tome kada je naša kuća prazna i kada imaju odličnu priliku za svoje pothvate.
Možda čitajući o ovome imate autmatski poriv za brisanjem Facebook profila jer imate osjećaj da vas netko stalno nadzire i promatra svaki vaš potez. Nije to baš tako drastično, ali svejedno trebate imati na umu sve opasnosti koje vam Facebook donosi, a da toga niste ni svjesni. Zato iskoristite sve moguće postavke Facebooka kako bi zaštitili svoju privatnost. I prije svega, Facebook koristite pametno- kao dopunu svakodnevnog društvenog života, a ne kao njegovu zamjenu. Danas, kada svi imamo po stotine prijatelja i kada u bilo kojem trenutku možemo kontaktirati jednog od njih, pogledati kako provodi dane i što mu je na umu, kako je moguće da usporedno s tim usamljenost i otuđenost pojedinaca raste? Ljudi se sve manje druže oči u oči, osobni kontakti su svedeni na puka istipkana slova, druženja se odvijaju online, pa i društvene igre se igraju na Facebooku.
Postajemo ovisni o svom virtualnom svijetu i onome što tamo predstavljamo toliko da zanemarujemo svoj društveni život i prave prijatelje iz stvarnog života. Možda je to tako zbog toga što na svom profilu možemo pobjeći od svakodvnene rutine, životnih prepreka i nedaća, te izigravati osobu koja u stvarnosti nismo- popularnu osobu sa velikim brojem prijatelja, sretnu, zadovoljnu, bogatu i zabavnu. Nije li to isto što i živjeti u laži i zabludi? Sa preprekama i poteškoćama se treba suočiti, a ne bježati od njih. Trebamo raditi na promjenama, a ne bježati u svijet mašte gdje nam se sve čini idealnim, a daleko je od toga.
Ako tako nastavimo zaboravit ćemo u potpunosti komunicirati bez stiskanja tipki, naše geste i mimike će izumrijeti, te ćemo se pretvoriti u robote koji će na početku svakog dana upaliti svoj laptop i ući u virtualni svijet –jedini svijet koji poznaju.
Jesse Eisenberg i Justin Timberlake koji u filmu 'Društvena mreža' glume osnivača Facebook-a Marka Zuckerberga i njegovo partnera Seana Parkera
Dodatni linkovi:
Facebook
Martk Zuckerberg-wikipeddia
Social Network movie
15.11.2010. u 13:57 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
TRAG U BESKRAJU
Snovi se ipak ostvaruju. To odgovorno tvrdim jer se baš jučer ostvario moj dugogodišnji san, san koji traje od samog djetinjstva. Da, otkad pamtim za sebe iskrena sam obožavateljica Olivera Dragojevića. Uz njegove note odrastala sam, oplakivala neostvarene ljubavi, ali i provela najsretnije trenutke svog života. Jednostavno njegove pjesme su dio mene, ispunjavaju mi dušu i srce. To se riječima ne može opisati. Ne štujem samo njegove pjesme, već i njegov cijelokupan lik i djelo. Za mene, on je prava legenda hrvatske glazbe. Jedan i neponovljivi. Ima to nešto u sebi što mi izmamljuje osmijeh na lice, nekakav dalmatinski šarm možda. Do jučer nisam imala prilike prisustvovati nijednom njegovom koncertu. Jučer mi se ostvario jedan od najvećih snova i malo je reći da sam se osjećala potpuno ispunjeno.
Štoviše, ostvarenje mog sna omogućio je moj dečko tako da je cijeli događaj za mene imao još punije značenje. Naime, prije tri dana proslavili smo tri godine veze za koje mi je Marko pripremio najveće moguće iznenađenje kojem se nikako nisam nadala. Kad je izvadio iz koverte dvije ulaznice za Olivera nisam mogla doći sebi. Napokon! – klicala sam u sebi.
Kako si se samo toga dosjetio?-uzviknula sam od sreće. 'Kako i ne bi kad tri godine samo pričaš o tome kako moraš otići na Oliverov koncert prije njegove smrti. Možda je ovo zadnja prilika'. – našalio se, iako crnim humorom. 'Ne pričaj gluposti. Oliver će živjeti još bar 20-ak godina, a pjevati još 10. I prestani!' –rekla sam i bacila mu se u zagrljaj. Od mene nije bilo sretnije djevojke, a ovu trogodišnjicu veze ću definitivno pamtiti do kraja života. Nije me razočarao moj najsretniji broj, tri.
Od primanja ulaznice brojala sam ta tri dana do koncerta kao da su vječnost. I napokon, jučer je došao i taj trenutak. Uputili smo se u Arenu Zagrebu malo ranije da bi bez gužvanja zauzeli mjesto (koje je bilo jako, jako blizu pozornice..odmah iza vip sjedala) i kako bih nesmetano mogla uživati u svojim najdražim pjesama. I to, da čarolija bude još veća, uz osobu koju volim. Kada smo došli u Arenu i krenuli zauzeti svoja mjesta dočekalo nas je neugodno iznenađenje i šok, posebno za mene. Našeg reda br. 11 nije bilo!!!! Nemoguće, ali istinito. Na ulaznicama nam je pisalo 'red 11, desno', a redovi su glasili samo do broja 10. Panika me obuzela. 'Zar sam toliki pehist?' – obuzele su me crne misli. Nervozno sam otišla do jedne od organizatorica i upitala kako je to moguće da našeg reda nema. Kao ni reda još bar 50-ak ljudi. Gdje ćemo svi mi? Ne možemo sjesti na tuđe mjesto kad je sve zauzeto, a naš red je propao u zemlju. Gdje su sve te stolice? Naravno, kao i uvijek u takvim situacijama nitko nije odgovoran. Djevojka je počela uznemireno tipkati nekakav broj u mobitel i zvati, ali nitko se nije javljao. 'Ne znam kako se to moglo dogoditi. Šesdeset sjedala nedostaje. A smjestit ćemo vas već negdje.' –rekla je utješno. Za mene potpuno neutješno jer nisam htjela sjediti negdje bogu iza nogu kad sam već platila kartu po cijeni koja odgovara tom mjestu. Činilo se kao da će moja čarobna večer pasti u vodu. Sve je vodilo k' tome da se moje raspoloženje nepopravljivo uništi i da ostatak koncerta provedem potištena. Srećom, sudbina je htjela da sve bude kako treba. Dok sam histerično trpala kokice u usta i pogledom tražila nekoga tko će se pojaviti sa rješenjem problema došla je jedna od organizatorica i vratila mi osmijeh na lice. 'Oprostite, molim Vas što ste se uznemirili. Sve je rješeno. Ovi sa stranice su krivo printali brojeve redova, tako da ću vas ja odvesti do vašeg mjesta'. I odvela nas je, do presavršenog mjesta odmah iza Vip lože. A moje lađe su već bile potonule. Koja li sam ja samo paničarka to nema nigdje!
I tako smo se dečko i ja naposlijetku ipak udobno smjestili nestrpljivo očekujući početak koncerta. Kada su se sva šaputanja i mrmljanja najednom utihnula znala sam da je Oliver izašao na scenu. Od tog trenutka uplovila sam u jedan neopisivi trans. Taj njegov specifičan i fenomenalan glas zadivljavao me sve više iz pjesme u pjesmu. 'Pa on zvuči kao na cd-u!' – primjetio je Marko i ugodno se iznenadio. Hipnotizirano sam plovila svojim snovima dok su Oliverove melodije ispunjavale svaku moju poru, a pogled mi se gubio u Markovim plavim očima.
Prvo je započeo sa novijim pjesmama koje publika još nije jako dobro poznavala, pa se atmosfera znatno poboljšala sa prvim stihovima njegovog starijeg hita 'Bez tebe'. Publika je počela pjevati zajedno sa Oliverom, toliko poznavajući riječi njegovih pjesama da se slobodno mogao odmoriti i pustiti nas da otpjevamo umjesto njega. No, Oliver je kao pravi profesionalac svaki svoj hit otpjevao od početka do kraja, puna dva i pol sata. Nije me ni mrvicu razočarao, naprotiv i više je nego ispunio sva moja očekivanja. Na kraju krajeva, on nije samo pjevao. Održavao je cijelo vrijeme atmosferu svojim dosjetkama i šalama. Između svake pjesme ispričao bi neku šaljivu priču, a publika je to spremno prihvatila i prasnula u smijeh. Tako se u jednom trenutku našalio na račun trenutnog stanja uma u mladih,
te sve većeg rasta popularnosti društvenih mreža koje nažalost ljude sve manje potiču na zajednička uživanja i druženja kao što je njegov koncert. Neke od njegovih dosjetki sam snimila i uploadala u arhivu videa tako da vi koji niste bili na kocertu možete upoznati Olivera na jedan sasvim drukčiji način. Kao jednog velikog šaljivdžiju i nevjerojatno duhovitu osobu.
Jedan od najboljih dijelova koncerta bio je dio u kojem je uzeo gitaru u ruke i otpjevao svoje najstarije hitove koji su razniježili malo zreliju publiku, pa su se i oni u najpozamašnijim godinama ustali i zaplesali. Bilo je to jako simpatično za vidjeti. Djed i baka koji se nakon toliko godina još uvijek vole i koje ti stari Oliverovi hitovi vraćaju u stare dane i bude u njima tolike uspomene. Zvukovi pjesama 'Nedostaješ mi ti', 'Malinkolija' i 'Skalinada' dignuli su cijelu Arenu na noge, a ja sam se iskreno pozitivno šokirala jer nisam očekivala da će na Oliverovom koncertu biti toliko plesa. Ipak, njegove pjesme sam smatrala većinom laganicama. No, on nam je priuštio raznolik repertuar, od najvećih laganica do plesnih latino ritmova na gitari. Koncert je završio jednim od svojih najvećih hitova 'Cesarica' kada me Marko uzeo za ruku, stisnuo uz sebe i zaplesao. Bio je to jedan od onih trenutaka za koje bi htjeli da traju vječno. Ipak, svemu dođe kraj, pa i tom koncertu. Oliver je stvarno dao sve od sebe i priuštio nam neizbrisive trenutke koji su nas potpuno opčarali, opustili i omogućili nam bijeg od stresne svakodnevnice. Marka je posebno oduševila Oliverova interpretacija poznate uspješnice Paula Mc Cartney-a 'Yesterday' u kojoj su do izražaja došle njegove glasovne sposobnosti. Koliko je bilo dobro najbolje svjedoče slike i snimke koje sam snimila.
Iznimno sam sretna što sam napokon ostvarila taj svoj dugogodišnji san. Trenutci koje sam doživjela na sinoćnjem koncertu pamtit će se vječno, jer su ostavili neizbrisiv trag u mom životu. Baš kao što jedna Oliverova pjesma kaže -Trag u beskraju.
Dodatni linkovi:
Oliver Dragojević- službena web stranica
tekstovi svih Oliverovih pjesama
Oliver na wikipediji
